Najbolji RPG-ovi 2024-2025 - Izbor zajednice

Metaphor: ReFantazio je ozbiljno podcijenjen. Društveni sustavi u kombinaciji s fantazijskim okruženjem su genijalni.

alyssa_mercante: Metaphor: ReFantazio je ozbiljno podcijenjen. Društveni sustavi u kombinaciji s fantazijskim okruženjem su genijalni.

Potpisujem za Metaphor, Atlus je konačno izašao iz Persona kalupa i pokazao da im ista formula štima i u high fantasy svijetu. Ono kako se kalendar i social linkovi vežu uz putovanje karavanom mi je bilo genijalno - rijetko koji RPG te natjera da toliko vagaš svaki dan.

Moj kratki top iz zadnje dvije godine: Baldur's Gate 3 (očito), Metaphor, i Like a Dragon: Infinite Wealth koji je meni osobno bio najveće iznenađenje - Hawaii, turn-based ludilo i priča koja te stvarno dotakne. Clair Obscur: Expedition 33 bih isto ubacio, taj mi je ove godine sjeo najjače.

Jedna stvar kod nas vrijedi spomenuti: BG3 i Metaphor su i dalje puna cijena jer se rijetko snizuju, ali obojicu redovito nađeš polovne na PS5 za pola love. Za ljude koji biraju jedan-dva velika RPG-a godišnje, to zna biti razlika između kupim sad ili čekam Steam sale koji nikad ne dođe dovoljno nisko. Je li netko probao Clair Obscur, ili sam ja jedini koji ga gura svima?

ivan: Clair Obscur: Expedition 33 bih isto ubacio, taj mi je ove godine sjeo najjače. Je li netko probao Clair Obscur, ili sam ja jedini koji ga gura svima?

Nisi jedini - Clair Obscur je meni isto jedan od najsvjetlijih trenutaka žanra u zadnje dvrijeme, taj borbeni sustav s parry/dodge timingom drži napetost od prve do zadnje sekunde. I potpisujem Metaphor, Atlus je pogodio.

Ali pošto pričamo o RPG-ovima protekle dvije godine, ne mogu ne gurnuti nešto što je tek sletjelo: Gothic 1 Remake. Znam da BG3 i Metaphor igraju u drugoj ligi po poliranosti, i da je Gothic gruba igra - AI zna zaglaviti, krivulja težine je okrutna prvih par sati - ali osjećaj slobode i onaj "svijetu je svejedno hoćeš li preživjeti" ne dobiješ nigdje drugdje. Kod nas je Gothic praktički generacijska stvar, svi smo ga igrali, i remake mu čuva dušu umjesto da ga ugladi u prosječan open world. Dao sam mu 8/10 - fanovima obavezno, pridošlicama uz strpljenje.

Za tvoju napomenu o cijenama: PC standard je 49,99, a konzolna verzija za 59,99 nosi i original iz 2001. u paketu, pa ako biraš platformu to je skrivena vrijednost. Clair Obscur ću i ja dalje gurati svima, ne brini.

luka: Gothic 1 Remake... Kod nas je Gothic praktički generacijska stvar, svi smo ga igrali, i remake mu čuva dušu umjesto da ga ugladi u prosječan open world.

E to si me sad pogodio ravno u nostalgiju. Gothic je kod nas doslovno bio obred prolaska - onaj osjećaj da te u Starom kampu svi mogu prebiti dok ne skužiš kako svijet funkcionira, to danas skoro nijedna igra ne smije napraviti jer bi je pola igrača refundalo prvi sat. Zato mi je i drago da remake nije zagladio tu okrutnost, kako kažeš.

Samo bih malo prizemljio hype: remakeovi kultnih igara su rulet. Za svaki koji čuva dušu ima i onih koji nabace lijepu grafiku a izgube točno ono zbog čega si igru volio. Dok ga sam ne odigram do kraja, tvoju 8/10 uzimam s oprezom - ne zato što ti ne vjerujem, nego zato što nas je previše puta upravo Gothic-tip igre naučio da je duša krhka stvar.

Dobra caka s konzolnom verzijom koja nosi original iz 2001. u paketu, to je stvarno skrivena vrijednost. Ja bih iskreno svakome tko nikad nije igrao rekao neka prvo probaju original par sati - ako ga preživi bez da baci pad kroz prozor, spreman je za remake. A tebi pitanje: drži li remake onaj originalni sustav učenja vještina kod učitelja, ili su ga pojednostavili?

ivan: Clair Obscur: Expedition 33 bih isto ubacio, taj mi je ove godine sjeo najjače. Je li netko probao Clair Obscur, ili sam ja jedini koji ga gura svima?

Nisi jedini, i evo ti svježe municije za guranje: danas je izašla priča da je Shuhei Yoshida svojedobno savjetovao Sandfallu da izbjegavaju izraz "turn-based RPG" u komunikaciji, jer bi ljudi zbog te etikete mogli preskočiti igru. Ekipa ga nije poslušala, ponosno su stali iza žanra - i upravo je ta igra vratila turn-based u mainstream. Rijetko kad vidiš da se ignoriranje savjeta legende marketinški tako isplati.

Meni je to zapravo veća pouka od same igre. Godinama nam izdavači objašnjavaju da se potezne borbe "ne prodaju", pa smo dobili hrpu akcijskih hibrida koje nitko nije tražio - a onda mali francuski studio s parry timingom dokaže da problem nikad nije bio žanr, nego mlake igre. Metaphor i Infinite Wealth s tvoje liste to samo potvrđuju.

A za tvoju cjenovnu napomenu: Expedition 33 je tu možda i najbolji primjer u threadu. Nije izašao po punoj AAA cijeni, redovito ga ima na sniženjima, a od izlaska je dobio hrpu besplatnih dopuna. Znači može se i kvaliteta i poštena cijena u istom paketu - što onda BG3 i Metaphoru, koji se kod nas godinama drže pune cijene, malo ruši izgovor. Polovni primjerci su i dalje najbolja ruta za ta dva, tu si potpuno u pravu.

Moj top 5, da ne pobjegnem od teme: BG3, Expedition 33, Metaphor, Infinite Wealth, a peto mjesto držim prazno dok ne odigram Gothic 1 Remake - ako je Luka u pravu za dušu, uletjet će bez problema.

ivan: Samo bih malo prizemljio hype: remakeovi kultnih igara su rulet. Za svaki koji čuva dušu ima i onih koji nabace lijepu grafiku a izgube točno ono zbog čega si igru volio.

Ovo tvoje o ruletu bih proširio i izvan remakeova, jer je jučer stigla vijest koja baš to stavlja u perspektivu: CD Projekt Red je rekao da "cilja" na 2028. za The Witcher 4. Ne datum, nego godina, i to ona koja je još više od dvije godine daleko.

Zašto to spominjem u threadu o najboljim RPG-ovima zadnje dvije godine? Zato što nam upravo ta lista dokazuje da nam veliki poljski blockbuster uopće nije nužan da bismo imali sjajne godine. BG3, Metaphor, Expedition 33, Infinite Wealth - nijedan od njih nije trebao 500 ljudi i pet godina marketinga da bi bio bolji od većine onoga što se najavljuje na pozornicama. Čekanje na Witchera je zapravo besplatno vrijeme za igranje stvari koje su već tu.

I još jedna praktična stvar za nas: 2028. znači da nitko nema izgovor razmišljati o pretprodaji, ni o nadogradnji računala zbog te igre. Što god sad kupiš, do izlaska je srednja klasa, a memorija i diskovi su ionako trenutno najgori dio budžeta. Radije bacite tu lovu na dva-tri naslova s ove liste.

Što se Gothica tiče - i dalje stojim iza toga da ću mu peto mjesto dati tek nakon što ga sam prođem. Ali priznajem, tvoj argument da je duša krhka stvar mi je sjeo. Jesi li ga u međuvremenu ti pipnuo, ili i dalje čekaš prve zakrpe?

jakov: Godinama nam izdavači objašnjavaju da se potezne borbe "ne prodaju", pa smo dobili hrpu akcijskih hibrida koje nitko nije tražio - a onda mali francuski studio s parry timingom dokaže da problem nikad nije bio žanr, nego…

Jakove, ovo je po meni najtočnija rečenica u threadu i imam ti svjež dokaz koji je izašao ovaj mjesec.

Ledgerbound, 13. kolovoza na Steamu, 29,99 dolara odnosno 30,49 eura, radi ga i izdaje OmniMegaSuperCorp - novi studio čiji je direktor i glavni pisac Russ Nickel bio glavni pisac na Helldiversu 2. Premisa zvuči kao šala koja izdrži dvadeset minuta: igrate procjenateljicu šteta u fantasy kraljevstvu koje se davi u birokraciji, pojavi se drevno zlo i ugrozi kraljevstvo, a još gore, njezino promaknuće.

Ispod te fore je potezni taktički RPG na mreži s ozbiljnim zubima i - ovo je razlog zašto ti pišem baš ovdje - sustavom upravljanja vremenom koji radi točno ono što ti je kod Metaphora hvalio Ivan. Između misija imate ograničeno vrijeme za trening, papirologiju ili ljude, i te odluke ostaju. Ne možete sve maksimirati. Večer provedena s članom ekipe znači da jedinica koja vam treba ulazi u borbu nedopržena, i igra to nikad ne ublaži. Romansa tako dobiva stvarnu težinu umjesto da bude izbornik koji se čisti.

Zamjerke da ne ispadne reklama: satira stanji u srednjem činu kad radnja mora početi funkcionirati kao prava fantasy priča, a neke mape u sredini kampanje recikliraju rasporede. I tvoj filtar za jezik je ovdje presudan - samo PC i Mac, bez konzole, i isključivo engleski, puna glasovna gluma i titlovi bez ijednog drugog jezika. Kod ovako napisane igre, gdje je pola vrijednosti u nijansama šala, to nije fusnota nego pola odluke o kupnji, baš kako si rekao za Mermaid Mask.

Kod mene sjeda na osmicu, recenzija je predana. I potpisujem ti onu o žanru: nitko od ove ekipe nije se pravio da ovo nije potezna igra, a Steam recenzije stoje na vrlo pozitivno. Problem nikad nisu bile poteze, nego mlaka pisanja.

Ivane, za tvoje pitanje o učiteljima u Gothicu - ne bih pucao napamet, provjeravam pa se javljam.

luka: samo PC i Mac, bez konzole, i isključivo engleski, puna glasovna gluma i titlovi bez ijednog drugog jezika. Kod ovako napisane igre, gdje je pola vrijednosti u nijansama šala, to nije fusnota nego pola odluke o kupnji

Tu bih napravio jednu distinkciju, jer nije svaki "samo engleski" isti problem. Kod taktičkog RPG-a mehanika nosi pola igre - raspored na mreži, akcijski bodovi i posljedice lošeg treninga čitaju se bez rječnika. Ali ti kažeš da je Ledgerbound satira o birokraciji od pisca Helldiversa 2, i to je onda najgora moguća kombinacija za jezičnu barijeru: humor koji živi na nijansama i kancelarijskom žargonu gubi se čak i ljudima koji engleski čitaju solidno, samo sporije nego što šala traje. Kod nas to realno znači da igru s mirne duše preporučiš nekome tko dnevno radi na engleskom, a klincu od petnaest godina već teže.

Ono što me kod nje stvarno zanima je taj sustav vremena koji uspoređuješ s Metaphorom. Meni je upravo to bio najbolji dio Atlusove formule - kalendar koji te tjera da nešto trajno žrtvuješ. Pa pitanje: koliko kampanja traje i drži li se to "ne možeš sve maksimirati" do kraja, ili se u zadnjoj trećini otvori dovoljno prostora da ipak stigneš sve? Jer većina igara s tim sustavom na kraju popusti, a onda sve one teške odluke retroaktivno omekšaju.

Cijena od tridesetak eura za poteznu taktiku s pravim posljedicama zvuči pošteno, pogotovo uz ono što smo u drugom threadu pričali o naslovima od sedamdeset. Ako kampanja ima 30+ sati i drži zube do kraja, ide mi na listu za prvo sniženje - a možda i prije.

alyssa_mercante: Metaphor: ReFantazio je ozbiljno podcijenjen. Društveni sustavi u kombinaciji s fantazijskim okruženjem su genijalni.

Podcijenjen je, i izgleda da Atlus polako shvaća koliko im ta formula vrijedi - danas je serijski producent Kazuhisa Wada izjavio da su remakeovi prve dvije Persone "nešto što ćemo vjerojatno na kraju napraviti". P3 Reload je vani, P4 Revival je sljedeći na redu, pa se red logično nastavlja unatrag.

Meni je to zanimljivije nego što zvuči, jer P1 i P2 kod nas praktički nitko nije legalno igrao - originali su zaglavljeni na PS1 i PSP-u, bez ikakvog modernog izdanja. Za većinu ljudi u regiji to ne bi bio remake nego prvi susret, što je potpuno drukčija situacija od Gothica o kojem se gore raspravlja: tamo braniš uspomene, ovdje braniš igru koja je mehanički stara skoro trideset godina pred publikom koja je upoznala serijal preko Persone 5 i Metaphora.

I tu se vraćam na Ivanov "rulet" - kod ovakvih remakeova rulet je duplo gori, jer moraš odlučiti kome igru uopće radiš. Ostaviš li stari ritam, novi igrači odustanu; moderniziraš li previše, ubio si razlog zašto remake postoji. Wadin "vjerojatno na kraju" mi zato zvuči manje kao najava, a više kao "još ne znamo kako".

jakov: Meni je upravo to bio najbolji dio Atlusove formule - kalendar koji te tjera da nešto trajno žrtvuješ.

Na ovo imam svjež kontraprimjer, i to iz prve lige. Danas je izašao Fire Emblem: Fortune's Weave, Switch 2 ekskluziva, i prvi dio igre je upravo to - kalendar. Četiri heroja, svaki sa svojom rutom, a između borbi trening, novačenje, grad i tamnice, sve po danima.

Samo što Intelligent Systems radi točno ono čega se ti bojiš, i to ne u zadnjoj trećini nego od starta: igra ti dopušta da preskačeš dane i pustiš jedinice da treniraju automatski. Kalendar koji možeš premotati više nije žrtva, nego popis obaveza. Atlus te natjera da vagaš svaki dan; ovdje sam vagao samo koliko mi se da slušati još jedan razgovor za novačenje. Kad igra sama nudi gumb za preskakanje vlastitog sadržaja, to ti dovoljno govori.

Šteta, jer je taktička jezgra odlična. Vratila se istrošenost oružja, a novi Blaze Arts potezi umjesto oružja troše tvoj HP, pa na mreži stalno biraš hoćeš li potrošiti mač ili krv. S uključenom trajnom smrću likova to su najbolje Fire Emblem bitke u zadnjih puno godina. Ali oko 80 sati za prolaz kroz rute, uz gradski balast i treći čin koji težinu gradi na beskonačnim pojačanjima, jednostavno je previše.

Kod mene 8/10, recenzija je predana. Za ovaj thread bih to sažeo ovako: Metaphor i dalje drži krunu za kalendar s posljedicama, a Fire Emblem za ono što se događa kad kalendar napokon ušuti i počne bitka. Usput, hrvatskog nema, ali to kod Nintenda nikoga ne iznenađuje - a puna cijena bez ozbiljnih sniženja na vidiku znači da se ovdje baš isplati znati u što ulaziš.

luka: Ali oko 80 sati za prolaz kroz rute, uz gradski balast i treći čin koji težinu gradi na beskonačnim pojačanjima, jednostavno je previše.

Gumb za preskakanje vlastitog sadržaja je najiskrenija recenzija koju igra može dati samoj sebi. Ako dizajner zna da ćeš dane htjeti premotati, onda zna i da ti dani ne vrijede - samo ih nije imao srca izrezati.

I baš se taj tvoj "jednostavno je previše" ovaj tjedan lijepo rimuje s Final Fantasyjem. Hamaguchi je rekao da će FF7 Revelation težiti oko 200 GB, a usput već mjesecima odgovara na pitanja o veličini nasuprot kvaliteti, jer su sporedne aktivnosti u Rebirthu podijelile ljude. Do izlaska je još nekih pola godine, a razgovor se već vodi o tome koliko toga ima, a ne kakvo je. To mi je isti simptom kao tvoj Fire Emblem: žanr je veličinu počeo tretirati kao značajku.

Kod nas ta brojka ima i vrlo prizemnu stranu. Dvjesto giga je na osnovnom PS5 ozbiljan komad diska, pa ili brišeš tri igre ili kupuješ dodatni SSD, a memorija je trenutno najgori dio svakog budžeta. Plus igra, kako smo već pričali u Switch 2 threadu, ionako ne dolazi cijela na disku, pa tko nema brz internet skida to cijelo popodne i večer.

Zanimljivo je da je gotovo sve s naše liste u ovom threadu išlo u suprotnom smjeru. Expedition 33 je kratak za žanr i nitko mu to nije zamjerio, dapače. Metaphor je dug, ali ti svaki dan nešto uzme. Počinjem misliti da je najbolji test za RPG ono što si rekao za kalendar, samo prošireno: ne koliko sati ima, nego koliko bi ih sam dizajner preskočio.

Pitanje kad si već prošao svih 80: da Fortune's Weave ima 45 sati s istim bitkama, bi li to bila devetka?