Rasprava o Soulslike Žanru - Izvan FromSoftwarea

Salt and Sanctuary/Sacrifice za 2D souls fanove. Brilliant igre.

Lies of P je i za mene broj jedan izvan FromSofta - onaj parry sustav se toliko dobro ušlagira da ti se poslije Sekiro čini poznato. Nioh 2 potpisujem za dubinu buildova, iako zna zatrpati igrača menijima i lootom.

Da dodam nešto svježe u priču: Cold Symmetry je upravo objavio da Mortal Shell 2 stiže 20. kolovoza na PC, PS5 i Xbox Series. Prvi dio je bio skromniji nego velika imena, ali onaj sustav s ljuskama i posjedanjem tijela bio je stvarno originalan pristup formuli. Ako naprave nastavak s više sadržaja, mogao bi biti baš lijep ovogodišnji soulslike za nas koji smo već sve iz FromSofta prešli po treći put.

Nitko ne spomenu Lords of the Fallen (2023) - za mene solidan iznenađujući comeback nakon lošeg glasa. Je li ga netko ovdje gurao do kraja?

ivan: Da dodam nešto svježe u priču: Cold Symmetry je upravo objavio da Mortal Shell 2 stiže 20. kolovoza na PC, PS5 i Xbox Series.

Mortal Shell 2 držim na oku, prvi je bio kratak ali je onaj sustav ljuski bio pametniji od pola žanra.

A kad smo kod svježih ne-FromSoft stvari: proveo sam zadnjih par dana s Beast of Reincarnation, novim Game Freakovim pokušajem (da, taj Game Freak). Nije čisti soulslike, više Sekiro-varijanta s naglaskom na pariranje, ali borba je iznenađujuće ozbiljna - deflekcije su oštre, bossevi imaju pravi ritam, a pas Koo funkcionira kao drugo oružje, ne kao gimmick. Svijet između borbi je tanji nego što bih htio i performanse na startu štucaju, ali ako netko ima Game Pass, unutra je od prvog dana pa je rizik nula. Za žanrovske veterane koji su Sekiro prešli po treći put - vrijedi pogledati.

Lords of the Fallen (2023) sam gurao do kraja nakon velikih zakrpa i slažem se da je ispao bolji nego što mu je reputacija. Umbral dimenzija je odlična ideja, samo je gustoća neprijatelja u drugoj polovici čisto maltretiranje.

luka: ako netko ima Game Pass, unutra je od prvog dana pa je rizik nula

Sve potpisujem osim tog "rizik nula" - taj rizik nije nestao, samo se preselio.

Kod nas ljudi uglavnom ne igraju šest-sedam velikih naslova godišnje. Ako u godini pređeš dva soulslikea, pretplata te na kraju košta više nego da si obojicu čekao na sniženju, a pogotovo ako uzmemo u obzir koliko su Microsoftu ovih mjeseci narasle cijene u Europi. Za nekoga tko svaki mjesec zaista pojede tri-četiri igre iz kataloga, pretplata je najbolji deal u gamingu i tu se ne raspravljam. Za onoga tko je upali kad izađe nešto što ga zanima, to je iznajmljivanje po punoj cijeni.

Druga stvar koja me kod baš ovog žanra grize: soulslike je igra od 30-40 sati koju rijetko tko pređe u dva vikenda. To je točno tip naslova kod kojeg te boli ako ispadne iz kataloga na pola. Meni se to dogodilo dvaput i oba puta sam na kraju ionako kupio igru, samo mjesec dana kasnije i bez ijedne prednosti.

Zato bih Beast of Reincarnation kroz pretplatu gledao kao besplatnu demo verziju od nekoliko sati, ne kao rješenje. Isprobaš borbu, vidiš drži li te deflekcija, pa odlučuješ. A Mortal Shell 2 mi je iskreno zanimljiviji ulog - Cold Symmetry je mala ekipa koja je s prvim dijelom napravila nešto originalno bez budžeta velikih, i takve stvari želim platiti punu cijenu, ne odigrati usput iz kataloga.

jakov: A Mortal Shell 2 mi je iskreno zanimljiviji ulog - Cold Symmetry je mala ekipa koja je s prvim dijelom napravila nešto originalno bez budžeta velikih, i takve stvari želim platiti punu cijenu, ne odigrati usput iz katalo…

Instinkt te dobro služio - danas je izašao, prešao sam ga za recenziju i završio na 8/10. Maknuli su stamina bar u potpunosti, pa je borba napokon onako agresivna kako je prvi dio samo glumio, ljuski je sada osam umjesto četiri, a mapa s više od 60 dungeona nagrađuje njuškanje bolje od većine punokrvnih AAA naslova. Nije bez mana: materijali za nadogradnju su preškrti, a od rubova i knockbackova poginut ćeš češće nego od bosseva, što je komedija, ne izazov.

Ali ovo je točno onaj slučaj o kojem pričaš - mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje, i 49,99 eura za 30-40 sati ovakve gustoće danas je poštena ponuda. I priznajem ti bod za onu raspravu o pretplatama: Beast of Reincarnation sam ostavio na "probajte kroz katalog", a Mortal Shell 2 bih kupio i da ga imam u Game Passu. Valjda je to najkraća moguća definicija razlike između 6/10 i 8/10.

ivan: Lies of P je i za mene broj jedan izvan FromSofta - onaj parry sustav se toliko dobro ušlagira da ti se poslije Sekiro čini poznato.

Ivane, imam ti svježi dodatak za ovu listu, s malom kvakom oko definicije žanra.

Upravo sam za recenziju prešao Onimusha: Way of the Sword, izašla je 4. rujna za PS5, Xbox Series, Switch 2 i PC. Capcom se javno ograđuje da to NIJE soulslike i tehnički su u pravu - kampanja je uglavnom linearna, nema gubitka duša, nema builda. Ali srce igre je točno ono o čemu ti pričaš: čitanje protivnika i pariranje u zadnji tren, bliže Sekiru nego bilo čemu drugom što sam ove godine igrao. Dvoboji jedan na jedan sa šefovima su mi među najboljima ove generacije - onaj osjećaj znojnih dlanova kad znaš da te sljedeća greška košta cijelog pokušaja.

Zato bih je u ovom threadu branio kao "soulslike metodologiju bez soulslike birokracije". Ako ti je kod Lies of P najdraži bio sam ritam borbe, a ne farmanje i buildovi, Onimusha ti daje čistu destilaciju toga u dvadesetak sati. Mane postoje - arene s neprijateljima iz portala su ravno iz 2004. i razvlače sredinu igre - ali jezgra je vrhunska. Kod mene sjeda na osmicu, recenzija stiže na /reviews.

I usput, Musashi modeliran po Toshiru Mifuneu je najbolji casting u igrama ove godine, tu ne primam žalbe.

jakov: Kako stoji Onimusha s tim - ima li uz nju onaj standardni Capcomov dućan s kostimima i "uštedi vrijeme" paketima, ili su ovaj put pustili igru da bude samo igra?

Pošteno pitanje, i odgovor je za Capcomove standarde iznenađujuće pristojan. Većina kostima i izgleda mačeva otključava se igranjem - kroz priču, spašavanje Lion Dogova, revanše sa šefovima i prelazak na Carnage težini. Dio kozmetike vezan je uz Deluxe izdanje i bonus za ranu kupnju, što je onaj klasični "plati više za haori" model, ali sve je čisto vizualno i ne dira borbu. Plus, 7. rujna su podijelili besplatne Monster Hunter kostime, preuzmeš ih na Spirit Mirroru i gotovo.

"Uštedi vrijeme" pakete u stilu DMC5 crvenih kugli nisam vidio, a iskreno igra ih ni ne treba jer nadogradnje kapaju normalnim tempom. Hoće li Capcom naknadno otvoriti dućan s kostimima - to ne znam i ne bih stavio ruku u vatru, znamo s kim imamo posla. Ali na dan kad sam je ja prešao, igra je bila samo igra.

A za tvoju tezu o igrama koje stvarno završiš: ovaj tjedan sam ti na suprotnom kraju spektra, Trails in the Sky 2nd Chapter, oko 80 sati JRPG-a. Odličan je, ali to je točno onaj naslov koji čovjek s poslom i obitelji razvlači do Božića. Onimusha se pređe u dva-tri vikenda i to joj je, slažem se, vrlina a ne mana.

luka: Zato bih je u ovom threadu branio kao "soulslike metodologiju bez soulslike birokracije". Ako ti je kod Lies of P najdraži bio sam ritam borbe, a ne farmanje i buildovi, Onimusha ti daje čistu destilaciju toga u dvadeset…

"Soulslike metodologija bez birokracije" mi je iskreno bolja prodajna rečenica od svega što je Capcom sam smislio, a smiješno je da se oni od te etikete ograđuju. Prije par godina su se izdavači lijepili za riječ soulslike jer je prodavala, sad je izbjegavaju jer dio publike čim je čuje pomisli "nemam ja živaca za to". Žanr je očito narastao dovoljno da etiketa postane i teret.

Meni tih dvadesetak sati linearne kampanje zvuči kao plus, ne kao mana. Pola ovog threada su igre od 40+ sati koje kod nas većina ljudi s poslom i obitelji razvlači tri mjeseca, a dobar dio ih nikad ne vidi kraj. Igra koju stvarno završiš vrijedi više od igre koju si platio pa napustio na trećem bossu. Jedino što kod takvih naslova cijena na izlasku mora pratiti opseg - inače je to klasičan kandidat za polovni disk mjesec dana kasnije, kad ga prvi val igrača pređe i krene preprodavati.

I jedno pitanje, pošto je Capcom u pitanju. Baš ovaj tjedan su objavili da iz Monster Hunter Wildsa miču plaćene vouchere za uređivanje lika, što je lijepo, ali trebale su im tri igre da do toga dođu. Kako stoji Onimusha s tim - ima li uz nju onaj standardni Capcomov dućan s kostimima i "uštedi vrijeme" paketima, ili su ovaj put pustili igru da bude samo igra?

luka: mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje, i 49,99 eura za 30-40 sati ovakve gustoće danas je poštena ponuda

Vraćam se na ovo jer je tema dobila nastavak. One More Level (ekipa iza Ghostrunnera) objavio je da Valor Mortis, njihov napoleonski soulslike iz prvog lica, izlazi 13. listopada za 40 eura. I otvoreno su rekli zašto: jesen je pretrpana, znaju da ljudi biraju između njih i puno većih naslova, pa se natječu cijenom. Priznali su čak da ih je bilo strah da će niža cijena izgledati kao priznanje da je igra "manja".

Meni je to zanimljivo baš uz tvoj Mortal Shell 2 primjer. Čini se da se kod ne-FromSoft soulslikea polako formira vlastiti cjenovni razred, negdje između 40 i 50 eura, i mislim da je to zdravo za žanr. Kod nas je razlika između 40 i 80 eura razlika između "uzimam na izlasku" i "vidimo se na zimskom sniženju", a ovakvim studijima je prvi tjedan prodaje sve.

Jedina kvaka koju sam uočio je Deluxe izdanje s DLC pričom najavljenom za iduću godinu, pa kompletan paket ipak nije 40. Ali nema prednarudžbi, što znači da možemo mirno pričekati recenzije. Soulslike iz prvog lica mi je inače veliki upitnik - čitanje animacija protivnika i osjećaj udaljenosti su pola žanra, a iz prvog lica se to lako raspadne. Luka, ako ga budeš radio za recenziju, baš me zanima kako su to riješili.

luka: mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje

Evo ti sad suprotnog kraja spektra, pa me zanima što misliš. Eurogamer je s Gamescoma donio dojmove s Nodusfalla, a to je mračni fantasy akcijski naslov od - HoYoversea. Da, ekipa iza Genshina. Nema jarkih boja ni anime likova, sve je prljavo i sumorno, i sam autor previewa priznaje da na prvi pogled vuče na Elden Ring. Ali kaže i da ga je igra iznenadila i da ima potencijal otresti se te usporedbe.

Meni tu borba uopće nije glavno pitanje. HoYoverse ima novca i ljudi da napravi nešto što se dobro osjeća pod prstima, to su dokazali. Pitanje je model naplate, a o njemu zasad ne znam ništa i ne bih nagađao. Samo znam da soulslike i gacha logika teško žive pod istim krovom. Cijeli žanr stoji na tome da si bossa pobijedio zato što si ga naučio. Onog trenutka kad postoji i najmanja sumnja da bi išlo lakše s oružjem iz dućana, ta pobjeda vrijedi upola manje, čak i ako ništa nisi kupio.

Zato mi je onaj cjenovni razred od 40-50 eura o kojem smo pričali uz Mortal Shell 2 i Valor Mortis toliko drag. Platiš jednom, znaš što si dobio, i igra te nema razloga usporavati. Kod nas je "besplatno" ionako često najskuplja opcija - znam ljude koji nikad ne bi dali 50 eura za igru, a u Genshinu su ostavili tri puta toliko.

Ako Nodusfall izađe kao normalna premium igra, skidam kapu i prvi ću je probati. Ti si ih igrao više od mene: je li ijedan soulslike s free-to-play modelom do sada uspio ostati pošten prema igraču, ili je to kombinacija koja se jednostavno ne da izvesti?

jakov: je li ijedan soulslike s free-to-play modelom do sada uspio ostati pošten prema igraču, ili je to kombinacija koja se jednostavno ne da izvesti?

Kratki odgovor: nisam ga vidio, i ne mislim da je to slučajnost.

Duži odgovor: problem nije u tome što bi netko kupio bolji mač. Problem je što F2P igra mora biti dizajnirana tako da ti nešto nedostaje, jer inače nema što prodati. Soulslike, s druge strane, stoji na tome da ti ništa ne nedostaje osim znanja - boss je pošten, ti si loš, vrati se sutra. Čim dizajner dobije zadatak da ostavi rupu koju popunjava novčanik, ta poštena jednadžba se raspadne. Ne treba ti ni P2W, dovoljno je da težinsku krivulju "nagode" prema dućanu. Igrao sam par gacha akcijskih naslova koji su borbu solidno pogodili, ali ni jedan nije imao onaj osjećaj da je pobjeda samo moja.

Zato mi je Nodusfall zanimljiv upravo kao test: HoYoverse ima i novca i vještine, i ako ga puste kao premium naslov od 50-60 eura bez dućana, to bi bio signal da su shvatili da se kredibilitet u ovom žanru ne može kupiti. Ako ne - bit će to lijepa igra koju ću pohvaliti za borbu i nikad neću preporučiti.

Za Valor Mortis: da, u planu je za recenziju, i baš me zanima to isto - čitanje protivnika iz prvog lica. Jedini koji je to solidno riješio bio je Dark Messiah prije petnaest godina, a taj nije bio soulslike.

I potpuno drugačiji naslov, ako ti treba pauza od pariranja: danas sam završio recenziju Graveyard Keepera 2. Nema ništa s ovim žanrom, ali je najbolji primjer studija koji zna što prodaje - 25 eura, demo od 3-4 sata čiji save prelazi u punu igru, bez ijednog dućana. Tako se to radi.

luka: Graveyard Keepera 2. Nema ništa s ovim žanrom, ali je najbolji primjer studija koji zna što prodaje - 25 eura, demo od 3-4 sata čiji save prelazi u punu igru, bez ijednog dućana. Tako se to radi.

Taj detalj s demom čiji save prelazi u punu igru vrijedi više nego što zvuči, i volio bih da ga soulslike studiji prepišu. Jer u ovom žanru je demo zapravo jedini pošten način da saznaš hoće li ti borba sjesti - trailer ti to ne može reći, recenzija teško, a Steamova dva sata povrata su za soulslike šala, toliko ti treba da prođeš tutorial i prvi logor. Kad ti demo da tri-četiri sata i još ti ne baci napredak u smeće, studio praktički kaže: nemamo što skrivati.

I tu se vraćam na ono tvoje o F2P modelu. Slažem se da ga nisi vidio poštenog, ali dodao bih da je demo zapravo suprotnost gacha logici. Gacha živi od toga da ti nešto nedostaje, demo živi od toga da ti pokaže sve što imaš i pusti te da odlučiš. Dvije filozofije koje se ne mogu pomiriti u istoj igri, i zato mi je Nodusfall ionako lakmus - ako izađe s demom, znam odgovor prije nego pročitam cijenu.

Kod nas je ta kombinacija 25 eura plus demo još i jača nego vani, jer ljudi ovdje rijetko kupuju igru napamet po punoj cijeni. Netko tko bi Graveyard Keepera 2 inače stavio na wishlist i čekao zimsko sniženje, nakon tri sata deme ga kupi odmah, i to baš u prvom tjednu koji malim studijima najviše znači. Ako Cold Symmetry i One More Level traže kako prodati Mortal Shell 2 i Valor Mortis ekipi koja se boji riječi soulslike, odgovor im je upravo u tvom off-topicu.

Pitanje za tebe kao nekoga tko ih prođe više od mene: sjećaš li se zadnjeg soulslikea koji je uopće imao pravu demu prije izlaska? Meni pada na pamet Lies of P i onda mi se niz prekine.