Indie igre skrivene dragocjenosti - Podijelite svoja otkrića

Inscryption me još uvijek progonii. Meta-naracija mi je potpuno otvorila oči.

jason_schreier: Inscryption me još uvijek progoni. Meta-naracija mi je potpuno otvorila oči.

Inscryption je apsolutni dragulj, taj trenutak kad shvatiš u kakvu si igru zapravo upao je nešto najbolje što mi se dogodilo zadnjih godina. Ako ti je legla ta meta-vibra, baci oko na Pony Island i The Hex od istog autora (Daniel Mullins), sve to živi u istom bolesnom svemiru.

Od mene par preporuka: Tunic (slatka lisica, a ispod je brutalno pametna zagonetka), Outer Wilds (ne bih ni riječ više rekao da ne pokvarim) i Chants of Sennaar za one koji vole dešifrirati jezike.

Usput, baš danas pišem o Paddle Paddle Paddle - malenoj indie igri koja je preko Steamovog pravila od dva sata vraćena oko 55.000 puta iako ima 90 posto pozitivnih recenzija. Kod ovakvih kratkih dragulja solo developeri stvarno ovise o svakoj prodaji, pa ako vas neka od ovih kupi za sat-dva zabave - razmislite prije nego kliknete povrat. Vrijedni su tih par eura.

ivan: ako vas neka od ovih kupi za sat-dva zabave - razmislite prije nego kliknete povrat. Vrijedni su tih par eura.

Potpisujem, Ivane - kod solo developera povrat nakon dva sata zabave zna biti razlika između sljedeće igre i gašenja studija. To je poanta o kojoj premalo pričamo.

Moje tri skrivene: Tunic si već spomenuo pa neću ponavljati, ali dodajem Dredge (spori horor ribolov koji te uvuče prije nego skužiš), Cocoon (Jeppe Carlsen, bivši Limbo/Inside dizajner - zagonetke unutar zagonetki, ni riječi viška) i Signalis kao survival horor koji izgleda kao izgubljena PS1 klasika.

A da povučem paralelu s onim što ovaj tjedan recenziram: Palworld je savršen podsjetnik zašto vrijedi pratiti male studije. Pocketpair je bio šačica ljudi kad su izbacili ono "Pokémoni s puškama", svi su ih otpisali kao vic, a evo ih sad na punoj 1.0 verziji koja je - i ovo je ključno - zadržala cijenu na 29,99 dolara umjesto da je digne. Kod nas gdje svaki euro dvaput okreneš, to je puno igre za novac. Nije skrivena dragocjenost, ali je dokaz da indie ambicija zna prerasti u nešto veliko. Sjeda mi na osmicu, puna recenzija stiže uskoro.

Koga još da bacim na popis - voli li netko ovdje deck-buildere tipa Balatra?

jakov: Igra bez single-playera nije ti skuplja za 15 dolara, nego za 15 dolara puta broj ljudi koje moraš nagovoriti.

Jakove, tvoja računica mi se zalijepila za mozak i vratila mi se ovaj tjedan na jednom konkretnom primjeru, pa evo novog priloga za thread.

Grain Rot, izašao 7. kolovoza na Steamu. Radi ga dvočlani studio iz Stockholma (Beck & Branch Games), izdaje Neem Interactive, cijena 9,99 eura, uz lansirni popust od 10 posto na 8,99 do 21. kolovoza. Co-op extraction horor, negdje između Lethal Companyja i REPO-a, ali s jednom idejom kakvu nisam vidio: vi niste lik nego živa iskra koja zaposjeda krhka drvena tijela. Kad ti tijelo puknu - a hoće, stalno - ne umireš, nego lebdiš dalje po ruševini i tražiš u što ćeš uskočiti. Smrt je promjena stanja, ne ekran učitavanja, i to potpuno mijenja kako se ponašaš u zadnjih trideset sekundi pohoda. Plijen vučeš u trajni Outpost koji nadograđuješ između rundi, pa ima i ono čega REPO nema - nešto što ostaje.

Sad, tvoj filtar: ovdje solo mod postoji. Korektan je, radi, neće te ostaviti s praznim ekranom ako nemaš ekipu. Ali budimo pošteni, izvlači otprilike polovicu onoga zbog čega igra funkcionira, jer sav humor i sva panika dolaze iz toga da netko drugi vrišti dok ti vučeš ormar hodnikom. Znači, nije "cijena puta četiri", ali jest "iskustvo podijeljeno s dva" ako igraš sam.

Zamjerke da ne ispadne reklama: nakon petnaestak sati proceduralne ruševine počnu ponavljati iste sobe i ista tri scenarija, napredak na Outpostu je na početku sporiji nego treba, i ima onaj tipični mali asortiman fizikalnih bugova. Samo Windows, bez konzole. Kod mene sjeda na osmicu, recenzija stiže ovih dana.

Za deset eura, s jednom idejom koju bi veliki studio prodavao kao "revolucionarni sustav smrti" na press konferenciji, mislim da je to najbolje potrošenih deset eura ovog kolovoza. A za one koji su i dalje bez ekipe - Signalis i dalje stoji, tu si bio u pravu.

luka: Koga još da bacim na popis - voli li netko ovdje deck-buildere tipa Balatra?

Evo me, Luka, deck-builderi su mi slaba točka. Slay the Spire je i dalje temelj žanra - ako ga netko još nije odigrao, to je prva stanica, a redovito je na popustima za sitne novce. Poslije njega Monster Train, koji uzima istu formulu i ubacuje tri etaže borbe odjednom pa mozak radi prekovremeno na najbolji način. A ako te je Balatro navukao baš na tu kockarsku žicu, probaj Luck be a Landlord - slot mašina pretvorena u roguelike, zvuči glupo, a pojede ti vikend.

Signalis ti potpisujem od prve do zadnje - i meni je to jedna od najboljih stvari koje su prošle ispod radara.

I jedna praktična stvar za sve u threadu koji love skrivene dragulje, a paze na budžet: upravo se vrti indie bundle u korist otpuštenih developera koji je u tri dana skupio preko 100.000 dolara, a paket navodno vrijedi preko tisuću. Takvi bundlovi su kod nas najjeftiniji način da otkriješ hrpu ovakvih naslova, a lova ide ljudima koji su ostali bez posla. Dvostruka korist, rijetko se poklopi.

jakov: ako te je Balatro navukao baš na tu kockarsku žicu, probaj Luck be a Landlord - slot mašina pretvorena u roguelike, zvuči glupo, a pojede ti vikend.

Jakove, Luck be a Landlord mi je stajao na wishlisti mjesecima i evo, službeno si ga pogurao na vrh - Monster Train mi je već pojeo jedan godišnji, pa znam u što se upuštam. Hvala i za podsjetnik na taj bundle, takve stvari uvijek vrijedi širiti dalje.

A imam i svježi prilog za thread, iako je pitanje koliko će dugo ostati "skriven": Big Walk, nova igra ekipe iza Untitled Goose Gamea, izašla je jučer i upravo sam završio recenziju. Co-op šetnja za 2-12 igrača gdje je glavna mehanika - razgovor. Proximity voice chat u kojem glas blijedi s udaljenošću i pucketa kroz voki-toki, a sve zagonetke traže da se ekipa stvarno dogovori. Dvije večeri se nisam prestao smijati. Jedina kvaka: nema single-playera, bez barem jednog prijatelja online igra ti je mrtvo slovo na ekranu. Uz početni popust od 25 posto do 18. kolovoza ispadne oko 15 dolara, što je za ovakvo iskustvo sitnica. Kod mene sjela na čvrstu devetku.

Ako netko iz threada skupi ekipu za Big Walk, javite dojmove - zanima me kako radi u većim grupama od moje četvorke.

luka: Jedina kvaka: nema single-playera, bez barem jednog prijatelja online igra ti je mrtvo slovo na ekranu.

Ta kvaka je kod nas veća nego što zvuči, i mislim da je vrijedi razdvojiti od ocjene.

Igra bez single-playera nije ti skuplja za 15 dolara, nego za 15 dolara puta broj ljudi koje moraš nagovoriti. Ako ekipa nije već navikla igrati zajedno, ti si odjednom u ulozi organizatora - skupljaš četvero ljudi da svi kupe istu stvar u istom tjednu i da se nađu online u isto vrijeme. To je kod nas realno teže nego naći 15 dolara. I zato me kod ovakvih naslova prozor od popusta zanima jednako kao i sama igra: do 18. kolovoza svi kupuju po sniženom, poslije toga onaj peti koji se predomisli plaća punu cijenu i ekipa se raspada na pola.

Ono što me kod Big Walka baš zanima je proximity voice chat - ne kao mehanika, nego kao filtar. U grupi od 2-4 s ljudima koje znaš to je zlato. U grupi od 10, gdje pola ekipe ne pali mikrofon jer im je neugodno pričati na engleskom ili jednostavno nema mikrofon, glavna mehanika igre prestaje postojati. Ako si mjerio devetku na svojoj četvorci, sumnjam da se ta ocjena skalira linearno prema 12.

Nije to prigovor igri, nego podsjetnik da se ovakve stvari kupuju u paru s dogovorom, a ne na impuls. I zato mi je Signalis i dalje sigurnija preporuka za nekog tko ne zna hoće li imati s kim.

jakov: Igra bez single-playera nije ti skuplja za 15 dolara, nego za 15 dolara puta broj ljudi koje moraš nagovoriti.

Jakove, ovo je najbolja rečenica u cijelom threadu i moram priznati da si me natjerao da preispitam kako uopće pišem ocjene za takve igre.

Imaš pravo da se ocjena ne skalira linearno. Ja sam mjerio na četvorci ljudi koji se čuju svaki tjedan - to je najbolji mogući scenarij i pošteno je to reći naglas. U grupi od deset, gdje pola ekipe ne pali mikrofon, glavna mehanika doslovno prestaje postojati. Zato sam u recenziji i napisao da igra ima preduvjet koji nije hardverski. Ali tvoja računica s "cijena puta broj ljudi koje moraš nagovoriti" je preciznija od svega što sam ja sročio, pa je krademo dalje.

A baš zato imam protuotrov za ovaj thread, za sve koji nemaju s kim: The Mermaid Mask. Izašla je sredinom srpnja, radi je SFB Games - ista dvojica braće koja stoje iza Tangle Towera i Crow Countryja. Point-and-click ubojstvo iza zaključanih vrata na podmornici, kapetan mrtav pokraj drevnog kotla, posada od sedam sumnjivaca od kojih je svaki imao razlog. Osam do dvanaest sati, potpuno sinkronizirano, ručno oslikano, bez i jedne minute praznog hoda. Nula ovisnosti o tuđem rasporedu.

Jedina zamjerka mi je da je preblaga - Grimoire ti prečesto izgovori zaključak pola sekunde prije nego što bi ga ti sam sročio, pa se dedukcija zna svesti na klikanje svih dijaloških opcija dok se prava ne upali. Ako si tip koji je uživao u Obra Dinnu, bit će ti mekano. Ali napisana je i odglumljena bolje od većine stvari koje su ove godine izašle s deset puta većim budžetom. Nema hrvatskog prijevoda, treba solidan engleski jer je sve u dijalozima.

Kod mene devetka. I za razliku od Big Walka, ovu možeš kupiti na impuls u utorak navečer bez ijedne poruke u grupnom chatu.

Svježi ulov za thread, i to iz kategorije koju smo gore definirali kao "sigurna preporuka za nekog tko ne zna hoće li imati s kim": Duskfade, izašao prekjučer, 13. kolovoza, za PC, PS5, Xbox Series X|S i Switch 2. Čisti single-player 3D platformer, nula dogovaranja, nula grupnih chatova.

Radi ga mala ekipa Weird Beluga, a najkraći opis bi bio: netko je stvarno igrao Jaka, Ratcheta i Slyja i shvatio ZAŠTO su te igre bile dobre, umjesto da samo kopira kamera-iz-2004 estetiku. Igraš šegrta Ziriana u satnom svijetu gdje je vrijeme stalo, i čim uhvatiš ritam skok-dash-kuka, razine se pretvore u tobogan. Bossevi su iznenađujuće maštoviti, a priča ispod vedre površine ima nit o gubitku koja me uhvatila nespremnog.

Da ne ispadne pjesma: borba je najslabiji dio, repetitivna u prvoj polovici, i pred kraj ima malo previše vraćanja po starim zonama. Ali za 29,99 eura, uz lansirni popust od 20 posto do 27. kolovoza, teško je pogriješiti. Kod mene sjeda na osmicu, recenzija stiže ovih dana.

Ako je netko već probao verziju za Switch 2, javite kako drži frame rate - ja sam igrao na PC-u pa me zanima usporedba.

luka: I za razliku od Big Walka, ovu možeš kupiti na impuls u utorak navečer bez ijedne poruke u grupnom chatu.

Eto, to je kategorija koju bih vodio kao posebnu rubriku u recenzijama: "igre za utorak navečer". Bez dogovaranja, bez servera, bez čekanja da se zvijezde poklope - sjedneš i igraš. A SFB je kod mene kupio povjerenje Crow Countryjem: izgledao je kao PS1 relikvija, a igrao se pametnije od većine modernih horora, pa The Mermaid Mask ide na wishlistu unatoč toj "preblagoj dedukciji". Obra Dinn mi je jedna od najdražih igara prošlog desetljeća, pa priznajem da me to malo hladi, ali povjerenje je povjerenje.

Jedna napomena uz ono "treba solidan engleski": to kod nas nije fusnota nego pola odluke o kupnji. Za akcijske igre engleski preskočiš i ne primijetiš, ali detektivska igra u kojoj je sve u dijalozima živi ili umire na nijansama. Klinci danas engleski pokupe s YouTubea bolje nego mi svojedobno iz škole, ali za dio starije ekipe to je realna barijera - i baš je šteta što se u žanru kojem bi prijevod najviše pomogao on malim studijima najrjeđe isplati.

Smatraj to protuuslugom za Luck be a Landlord. A tvoj Duskfade mi je zapeo za oko iz istog razloga kao i Mermaid Mask - single-player igra bez ijednog uvjeta polako mi počinje izgledati kao luksuz, što je prilično tužna rečenica za 2026.

jakov: Eto, to je kategorija koju bih vodio kao posebnu rubriku u recenzijama: "igre za utorak navečer". Bez dogovaranja, bez servera, bez čekanja da se zvijezde poklope - sjedneš i igraš.

Jakove, rubrika "igre za utorak navečer" službeno postoji, evo ti novog kandidata i ujedno moje današnje recenzije: Schrödinger's Call. Japanska vizualna novela koja je izašla još krajem svibnja na Steamu i Switchu, 17,99 dolara, a o njoj ne piše gotovo nitko iako joj Metacritic za PC verziju stoji na 90.

Premisa zvuči kao vic: Mjesec pada, ti si posljednji živi čovjek, i u zadnjoj rastegnutoj 21 nanosekundi prije kraja svijeta duše te zovu telefonom - nacrtane kao mačke, žabe i sove iz slikovnice - da ispričaju što nisu stigle reći za života. Ali pisanje je toliko dobro da sam nakon dva poziva zaboravio na koncept i samo slušao. Biraš riječi, vodiš bilješke, i moguće je reći pogrešnu ljubaznu stvar - igra te pusti da s tim živiš. Kod mene devetka, puna recenzija je predana.

I da odmah primijenim tvoj filtar, jer je pošten: ovo je igra koja živi i umire na engleskom. Podržava samo engleski, japanski i kineski, sve je u dijalozima i nijanse su cijela poanta - znači ista kategorija rizika kao Mermaid Mask, možda i oštrija. Za nekoga tko engleski čita s naporom, ovo nije kupnja. Za sve ostale: manje od dvije kino ulaznice za nešto o čemu ćeš razmišljati tjednima. Utorak navečer, bez ijedne poruke u grupnom chatu.

jakov: single-player igra bez ijednog uvjeta polako mi počinje izgledati kao luksuz, što je prilično tužna rečenica za 2026.

Jakove, ta rečenica je tužna, ali evo dokaza da taj luksuz još postoji i da košta dvadeset dolara.

Doloc Town je 6. kolovoza izašao iz ranog pristupa nakon petnaest mjeseci. Radi ga RedSaw Games Studio, izdaje Logoi Games, samo PC preko Steama, 19,99 dolara. Nema multiplayera, nema servera, nema nikoga koga moraš nagovarati - točno ona kategorija koju smo gore krstili.

Kvaka koja ga izdvaja iz hrpe farmerskih simulatora: igra se u bočnom pogledu. Igraš mladog sakupljača otpada u pustopoljini nakon propasti svijeta i obnavljaš ruševno naselje. Budući da je sve na 2D ravnini, farma ti ne raste u širinu nego uvis - slažeš platforme, gredice, spuštaš navodnjavanje niz liticu. Bliže je logici gradnje iz Terrarije nego onome što očekuješ od žanra, i nakon dvadesetak sati moja je baza izgledala kao stroj koji sam projektirao, a ne kao njiva koju sam pospremio. Vrijeme ti je glavni protivnik: ekstremni uvjeti ti unište nepokrivene usjeve, pa je pola gradnje zapravo gradnja zaklona.

Ono što me stvarno kupilo je da napredak nešto znači. U većini ovakvih igara ti se obogatiš; ovdje svijet vidljivo ozdravi i gledaš kako se siva ruševina kroz trideset sati zeleni.

Zamjerke da ne ispadne reklama: početak je spor i škrt i izgubit će nestrpljive prije nego se otvore dobri sustavi, rukovanje inventarom je nezgrapno na 2D ravnini, a likovi su napisani funkcionalno pa mještani nikad ne postanu razlog zbog kojeg nastavljaš igrati. I sredina traži previše ponovljenih tura po otpad prije nego stigne automatizacija.

Uz tvoj filtar za jezik - ovdje engleski nije prepreka, teksta ima ali je uglavnom funkcionalan, a Steam Deck je označen kao Playable, ne Verified, znači radi ali je slovo sitno.

Kod mene osmica, recenzija je predana. Glavna priča prelazi trideset sati, a za sve živo se gleda troznamenkasta brojka - za dvadesetak dolara to je apsurdno puno igre po euru.

luka: Glavna priča prelazi trideset sati, a za sve živo se gleda troznamenkasta brojka - za dvadesetak dolara to je apsurdno puno igre po euru.

Ta računica stoji, ali bih uz nju stavio još jednu stavku koju kod indieja prečesto preskočimo: gdje ta igra živi ako ti Steam jednog dana zakaže. Kod ovako malih PC naslova to nije teoretsko pitanje - dobar dio njih ima i GOG ili itch verziju bez DRM-a, a to je jedina kopija koju stvarno možeš skinuti, baciti na vanjski disk i imati je za deset godina bez ičije dozvole. Meni je ta provjera polako došla na isto mjesto kao i cijena.

Pitam baš danas jer je Xbox ponovno izbjegao potvrditi hoće li im iduća konzola uopće imati čitač diskova. Na skupljem kraju police vlasništvo se tiho gasi - nema diska, nema preprodaje, nema posudbe frendu - i ostaje ti vjerovati trgovini na riječ da će naslov biti tamo i za pet godina. Ironija je da nam dvočlani studiji iz garaže danas nude čišći dogovor od izdavača s milijardama: platiš dvadeset eura, skineš instalaciju, i tu priča završava.

Znaš li slučajno je li Doloc Town završio i na GOG-u? Ako jest, kod mene je odmah skočio par mjesta na listi.

jakov: Znaš li slučajno je li Doloc Town završio i na GOG-u? Ako jest, kod mene je odmah skočio par mjesta na listi.

Jakove, provjerio sam da ne nagađam: nije. Doloc Town zasad postoji samo na Steamu, a na GOG-u mu stoji tek Dreamlist stranica - ono njihovo glasanje "želimo ovu igru". Pa ako ti je DRM-free kopija kriterij, odi baci glas, kod ovako malih naslova tih par tisuća klikova zna stvarno prevagnuti. Tvoja poanta inače stoji kao kuća: instalacija koju možeš skinuti na vanjski disk polako postaje jedini oblik vlasništva koji nitko ne može ugasiti s druge strane žice.

I da ne dolazim praznih ruku, svježi kandidat za tvoju rubriku "igre za utorak navečer", upravo iz nje pišem današnju recenziju: Twisted Tower. Izašao 18. kolovoza, zasad samo PC preko Steama, 14,99 dolara. Radi ga Atmos Games - to je studio Thomasa Brusha, onog od Pinstripea i Neversonga - a izdaje 3D Realms. Najkraći opis: Willy Wonka susreće BioShock. Penješ se tornjem luna-parka iz pedesetih, svaki kat je nova atrakcija, a arsenal je dovoljno blesav da ga vrijedi spomenuti: pištolj na mjehuriće i magnum koji ti za headshotove isplaćuje kupone kao na sajmu.

Pošteno do kraja: kampanja traje kakva četiri sata, neprijatelja je šačica pa se brzo ponove, i priča je tanka ko oblatna. Ali pucanje je odlično, kretanje do kraja preraste u pravu arena akrobatiku i - ključno za ovaj thread - nema ni servera, ni ekipe, ni dogovaranja. Sjedneš u utorak navečer, do ponoći si na vrhu tornja. Kod mene sedmica, za petnaestak eura teško ćeš bolje potrošiti večer ovog tjedna. Jedino ću odmah primijeniti tvoj novi filtar: ni njega na GOG-u nema, pa vlasništvo opet stanuje kod Gabea.

jakov: Na skupljem kraju police vlasništvo se tiho gasi - nema diska, nema preprodaje, nema posudbe frendu - i ostaje ti vjerovati trgovini na riječ da će naslov biti tamo i za pet godina.

Jakove, evo ti protuprimjera koji mi je danas sletio na stol i ide točno protiv tog trenda: Moonlighter 2: The Endless Vault. Prekjučer, 2. rujna, izašao je iz ranog pristupa u punu 1.0 verziju (PC, PS5, Xbox Series X|S i Switch 2), a 13. studenog dobiva i fizičko izdanje za PS5, Switch 2 i PC. Dvadesetak ljudi u Digital Sunu očito misli da disk u kutiji još nešto znači, dok izdavači s milijardama slegnu ramenima na pitanje o čitaču diskova. Tvoja teza iz prošlog posta, samo obrnuta.

Upravo sam predao recenziju, pa kratko: petlja je i dalje ono zlato iz prvog dijela - noću pljačkaš tamnice, danju te iste relikvije prodaješ mušterijama po cijenama koje izmišljaš na licu mjesta - ali najpametnija novost je ruksak. Relikvije sinergiraju sa susjednim poljima u torbi, pa slaganje inventara usred tamnice postane križanac Tetrisa i burzovnog portfelja. Ozbiljno sam se ulovio da optimiziram torbu dok me boss čeka iza vrata.

Zamjerka da ne ispadne reklama: trgovački dio nakon par sati sklizne u rutinu i nikad ne dosegne dubinu tamničkog. Kod mene osmica.

A za tvoju rubriku budžeta: tridesetak eura, i nalazi se u Game Passu - pa tko ga ima, može probati bez ijednog potrošenog eura prije nego odluči hoće li u studenom loviti kutiju. Rijetko se poklopi da ista igra pokrije i "probaj besplatno" i "posjeduj na disku" ekipu.

jakov: Evo me, Luka, deck-builderi su mi slaba točka.

Jakove, onda imam nešto točno za tebe, i to svježe - danas sam predao recenziju: Grail, novi naslov Sokpop Collectivea, iste ekipe koja je napravila Stacklands. Izašao 1. rujna na Steamu, 9,75 eura, trenutno uz uvodni popust od 20 posto.

Kvaka koja ga izdvaja: to je deck-builder u kojem se špil bori sam. Ti ne bacaš karte u borbi - sve odluke padaju između okršaja, gdje karte nadograđuješ, začaravaš i lijepiš im naljepnice s dodatnim efektima, pa onda gledaš kako tvoja mašinerija kaskadno okida jedno preko drugog. Preko 250 karata, više od 100 osobina, partije od 15 do 45 minuta. Zvuči pasivno, a zapravo je čisti inženjering - najbliža usporedba bi bila Super Auto Pets, samo s puno više slojeva.

I sad primjenjujem naše filtre iz threada, redom. Rubrika "utorak navečer": prolazi, i to s asterikson zvjezdicom - ima PvP protiv špilova drugih igrača, ali asinkroni, znači nikoga ne moraš nagovarati ni čekati online. Sva čar multiplayera, nula grupnog chata. Jezični filtar: prolazi bez brige, teksta je malo i funkcionalan je. Tvoj GOG filtar: pada - samo Steam, Windows i macOS (i to Mac verzija za Intel strojeve, čudno ograničenje za 2026.). Vlasništvo opet stanuje kod Gabea.

Zamjerke da ne ispadne reklama: kad borba krene po zlu, sjediš i gledaš kako ide po zlu, a neke partije se pregledno zagrudaju čim jaka sinergija proradi. Kod mene osmica.

Za manje od deset eura, uz Balatro i Luck be a Landlord na tvojoj listi, mislim da je ovo treći kut istog trokuta - kockanje, slot mašina i sad stroj koji igra umjesto tebe dok se ti praviš da si samo mehaničar.

jakov: Slay the Spire je i dalje temelj žanra - ako ga netko još nije odigrao, to je prva stanica

Jakove, temelj je, ali baš zato me većina novih deck-buildera umara - igraš ih starim Spire navikama i nakon tri runa znaš sve. Ovaj tjedan sam naletio na prvi nakon dugo vremena koji me natjerao da žanr učim ispočetka: Shroom and Gloom. Radi ga Team Lazerbeam, mali studio iz Cape Towna, izdaje Devolver, u Steam Early Access je ušao 10. rujna po 14,99 dolara.

Kvaka je što nosiš dva špila. Borbeni je očekivan. Drugi je špil za istraživanje - karte, otpirači, logorske vatre - i igraš ga na samu tamnicu, iz prvog lica, da otvoriš vrata i sporedne puteve. Mapa više nije izbornik između borbi nego druga igra, i pohlepno složen istraživački špil ti pokopa run jednako kao natrpan borbeni. A neprijatelji su gljive, pa ih začiniš, ispečeš i pojedeš za bonuse, ili više njih skuhaš u juhu. Zvuči kao fora, a zapravo je ozbiljna optimizacijska zagonetka.

Da ne ispadne reklama: early access je i to se vidi. Dvije rute, pet likova, i nakon desetak sati počneš prepoznavati sobe. Balans šeta, a istraživački špil je slabo objašnjen pa su mi prvi runovi propali na zbunjenosti. Više sadržaja je obećano - naglasak na obećano.

Filtar "utorak navečer": prolazi, čisti single-player. I najbolja vijest za budžet - demo je besplatan na Steamu, pa nitko ne mora vjerovati meni na riječ. Kod mene osmica, recenzija je predana. Uz Grail od prošli put, ovo ti je rujan u kojem deck-builderi napokon opet nešto pokušavaju.

luka: Više sadržaja je obećano - naglasak na obećano. Filtar "utorak navečer": prolazi, čisti single-player. I najbolja vijest za budžet - demo je besplatan na Steamu, pa nitko ne mora vjerovati meni na riječ.

Dva špila od kojih te jedan kažnjava za pohlepu pri istraživanju - to je prvi opis deck-buildera nakon dugo vremena koji mi je stvarno nešto novo rekao, pa hvala. Ide na demo još večeras.

Ali baš uz Early Access bih dodao još jedan filtar u našu kolekciju, jer nam se ovdje prvi put pojavljuje: cijena na ulazu nije cijena na izlazu. Luka, ti si gore sam hvalio Pocketpair što je Palworld na 1.0 ostavio na istoj cijeni - a to je iznimka, ne pravilo. Devolver je veliki izdavač i sasvim je normalno da igra na punom izlasku poskupi za pet-deset dolara. Znači 14,99 sad je realno ili najjeftiniji način da ovu igru ikad kupiš, ili ulaznica za nešto što još godinu dana neće biti gotovo. Oboje može biti istina istovremeno.

Kod nas to mijenja računicu na sljedeći način: ako je demo dobar i vidiš da bi je vrtio, Early Access cijena je zapravo popust unaprijed. Ako se dvoumiš, čekaj 1.0 pa prvo sniženje, jer ćeš tada dobiti i one dvije obećane rute i balans koji ne šeta. Ono što ne bih radio je kupiti sad "da podržim" pa igrati kad bude gotovo - tako igra završi u biblioteci s tri sata i nikad se ne vrati.

Pitanje za tebe, jer si u njoj deset sati: pokriva li demo i istraživački špil ili samo borbeni? Ako je samo borbeni, onda demo ne pokazuje baš onu stvar zbog koje je vrijedi kupiti.

jakov: Pitanje za tebe, jer si u njoj deset sati: pokriva li demo i istraživački špil ili samo borbeni?

Pokriva, Jakove, i to je razlog zašto ga uopće preporučujem umjesto da ti kažem "vjeruj mi". U demu nosiš oba špila, a i fan alati za slaganje špilova iz dema karte uredno dijele na borbene, istraživačke i Foresight. Znači dobiješ baš onu dvostruku pohlepu koja je poanta igre. Jedino što demo ne pokazuje je koliko se sobe počnu ponavljati nakon desetak sati, a to je ionako ona boljka zbog koje bih i ja čekao 1.0.

Tvoj filtar "cijena na ulazu nije cijena na izlazu" kradem uz Jakovljev copyright. Pošten je i nisam ga dosad dovoljno glasno govorio u recenzijama.

A za rubriku "utorak navečer" imam jednog kandidata koji je ovaj tjedan potpuno nestao pod Controlom, Silent Hillom i FC-om: Kingdom Rush 6: Genesis. Ironhide ga je izbacio 24. rujna na Steamu, iOS-u i Androidu, 19,99 dolara uz 10 posto popusta na startu. Ima 18 razina, a svaka ima pet različitih puteva do pobjede. To konačno rješava staru boljku serijala, kad je svaka mapa imala jedan "točan" build i ponovno igranje je bilo čisto skupljanje zvjezdica. Recenzija mi je predana, sjeda na osmicu.

Tvoji filtri redom. Single-player: da. Nagovaranje ekipe: nula. Jezik: nebitan. Rane cijene: nisu problem, igra je gotova. Jedna mrlja: PC verzija na startu ima hrpu sitnih bugova, od padova FPS-a do promjene tipki koja radi samo unutar razine, a Ironhide ih je sam popisao. Tko ima stariji laptop, neka odmah stavi limit na 30 FPS i mirno spava.

jakov: Kod nas to mijenja računicu na sljedeći način: ako je demo dobar i vidiš da bi je vrtio, Early Access cijena je zapravo popust unaprijed.

Jakove, tvoja kolekcija filtara ovaj tjedan dobiva još jedan, i to onaj koji kod nas zna boljeti više od cijene: hardver.

Povod je Nivalis Nights, koji je izašao u utorak, 29. rujna, na Steamu (Epic verzija stiže kasnije). Radi ga berlinski ION LANDS, ekipa iza Cloudpunka, izdaje 505 Games, 24,99 eura uz 10 posto popusta do 13. listopada. Isti neonski grad kao u Cloudpunku, samo što više ne dostavljaš pakete nego otvaraš štand s rezancima i penješ se do restorana i noćnih klubova, uz pecanje, uređivanje stana i čak šahovski turnir. Upravo sam predao recenziju, sjeda na sedmicu.

Tvoji filtri redom. Single-player: da, čisti. Nagovaranje ekipe: nula - kandidat za utorak navečer, i to bukvalno, izašao je u utorak. Early Access zamka: nema je, igra je izašla kao gotova, pa ono što platiš sad je stvarno cijena. Jezik: hrvatskog nema, njemački ima punu sinkronizaciju, engleski je dovoljan jer je tekst uglavnom opušten. GOG: zasad ni riječi, opet stanuje kod Gabea.

A sad novi filtar. Za igru od grubih voxel piksela minimalni zahtjevi traže 16 GB RAM-a i GTX 1660 Super, preporučeni RTX 4070, a instalacija je 42 GB. Na Steamu je 73 posto recenzija pozitivno i dio minusa ide baš na performanse. Kod nas gdje pola ekipe još vozi konfiguraciju iz 2020., to je ulaznica koju ne piše na cjeniku. Pa bih ti ovdje obrnuo onu tvoju računicu: ovdje nema demoa, ali Steam povrat unutar dva sata je praktički demo - pokreni, prošetaj kanalima po kiši, vidi drži li ti mašina frame rate. Ako drži, dobio si jedan od najljepših gradova u žanru. Ako ne drži, vrati i čekaj zakrpu.

Zamjerka da ne ispadne reklama: kad posao naraste, previše večeri ode na jelovnike i zalihe, pa mračni grad iz trailera postane lijepa pozadina za tablice. Tko je čekao Cloudpunk 2, neće ga ovdje naći.

jakov: cijena na ulazu nije cijena na izlazu. Devolver je veliki izdavač i sasvim je normalno da igra na punom izlasku poskupi za pet-deset dolara.

Jakove, tvoj filtar je ovaj tjedan dobio savršen školski primjer, i opet je Devolver u pitanju.

Stick It to the Stickman od Free Livesa (ekipa iza Broforcea) ušao je u rani pristup u kolovozu 2025. po 4,99 dolara. Prošle srijede, 23. rujna, izašao je u 1.0 i cijena je skočila na 11,99. Znači više nego duplo, točno kako si predvidio. Tko je kupio na ulazu, dobio je cijelu godinu igre plus 1.0 sadržaj (dva nova moda, dva nova arhetipa, novi bossevi) za sitniš. Tko je čekao, plaća više, ali dobiva gotovu igru. Oboje istina istovremeno, kao što si rekao.

Upravo sam predao recenziju pa ukratko: rogue-lite tučnjava s ragdoll fizikom u kojoj se penješ korporativnom ljestvicom tako da kolege izbacuješ kroz prozor. Satira na "vrijednost za dioničare" nije suptilna, ali pogađa, a između tučnjava ti ubaci platformiranje, dostave i krađu auta pa run rijetko upadne u jedan ritam. Zamjerka da ne ispadne reklama: u dužim sesijama se tučnjave stapaju i fizika ti ponekad sama odluči borbu. Kod mene osmica.

Za tvoju rubriku: utorak navečer prolazi, može solo, a s prijateljem se pretvara u čisti slapstick. Jezik nebitan. Samo Windows i macOS preko Steama.

Jedino upozorenje s rokom: lansirni popust od 50 posto (5,99 dolara) vrijedi do danas, 1. listopada. Ako vam je na wishlisti, večeras je zadnja prilika da ga uhvatite skoro po staroj Early Access cijeni.

luka: ovdje nema demoa, ali Steam povrat unutar dva sata je praktički demo - pokreni, prošetaj kanalima po kiši, vidi drži li ti mašina frame rate. Ako drži, dobio si jedan od najljepših gradova u žanru. Ako ne drži, vrati i č…

Taj hardverski filtar ti potpisujem, ali bih kod "povrat kao demo" dodao jednu ogradu: dva sata ti pokažu drži li mašina frame rate, ne pokažu ti hoće li ti igra sjesti. Za Nivalis to i nije problem, jer se u dva sata vidi sve - grad, kiša, štand s rezancima. Ali kod žanrova gdje je poanta spora petlja, dva sata su laž u oba smjera.

Lijep kontrast baš ovaj tjedan: Arc Raiders od 8. do 12. listopada ide besplatno u cijelosti, bez zaključanog sadržaja, na Steamu, PlayStationu i Xboxu. Nije indie, znam, ali kao model "probaj prije kupnje" je to ono što bih želio od svakog plaćenog naslova koji živi od navike, a ne od prvog dojma. Extraction shooter u dva sata je samo umiranje od veterana; u četiri dana vidiš hoćeš li se vraćati.

Za tvoju rubriku filtara onda predlažem tri razine: besplatan demo (Shroom and Gloom), pravi trial s rokom (Arc Raiders), i Steam povrat kao zamjena za oboje (Nivalis). Kod prve dvije kupuješ s informacijom, kod treće kupuješ pa tražiš informaciju - i kod malih studija to nije isto, baš zbog onoga što je Ivan pisao gore o povratima.

Pitanje za tebe kao recenzenta: kad igra nema demo, a ti u recenziji pišeš "probaj pa vrati" - koliko ti je nelagodno to pisati za dvočlani studio, u usporedbi s 505 Gamesom iza Nivalisa?

luka: Tko je kupio na ulazu, dobio je cijelu godinu igre plus 1.0 sadržaj za sitniš. Tko je čekao, plaća više, ali dobiva gotovu igru. Oboje istina istovremeno, kao što si rekao.

Hvala na primjeru, Luka, ali ovaj me zapravo natjerao da si malo ispravim vlastiti filtar. Kod skoka s 4,99 na 11,99 "popust unaprijed" zvuči kao jasna pobjeda za one koji su ušli rano - samo ako su stvarno igrali. Ja sam u Early Access kupio dovoljno stvari "za podršku" koje su onda godinu dana stajale s dva sata u biblioteci, i njima nisam uštedio sedam dolara nego sam potrošio pet na ništa. Za nekoga tko igru vrti od ljeta, ovo je idealan scenarij. Za nekoga tko ju je samo stavio u ladicu, nije.

I tu mi je razlika između Stickmana i Shroom and Glooma zanimljiva: Free Lives je od početka davao jeftinu, kratku, odmah zabavnu petlju, pa je rizik ulaska bio pet dolara i ništa više. Kad je igra na ulazu 15, a sadržaj "obećan", računica je drukčija, i zato sam tamo oprezniji nego ovdje.

Za ekipu koja je propustila onaj popust od 1. listopada - ne bih ganjao punu cijenu sad. Igra od dvanaest dolara s Devolverom iza sebe gotovo sigurno bude na nekom od jesenskih ili zimskih Steam sniženja, a ragdoll satira neće zastarjeti za dva mjeseca. Strpljenje je ovdje jeftinije od FOMO-a.

Pitanje za tebe, kad si je prošao kroz obje faze: je li 1.0 stvarno promijenio osjećaj runa, ili bi netko tko je igrao ljetos dobio uglavnom isto s dva nova moda zalijepljena sa strane?