stadiongaming.eu

Activision: varanje u igrama je posao od 8,5 milijardi dolara - i varalice plaćaju više od tebe

Activisionov anti-cheat tim stavio je cijenu na ekonomiju varanja: 8,5 milijardi dolara godišnje, od čega samo pretplate 3,5 milijarde. Zanimljivija brojka za igrače kod nas je koliko troši pojedinačna varalica - i zašto to mijenja kako će anti-cheat tretirati sve nas.

Jakov Mikelić

Monday, September 21, 2026

Activision: varanje u igrama je posao od 8,5 milijardi dolara - i varalice plaćaju više od tebe

Četrdeset dolara mjesečno. Toliko, kaže Activision, u prosjeku košta pretplata na cheat, a one skuplje idu i preko stotinu. Prebaci to u eure i razmisli na sekundu: netko kod nas tko to plaća potroši na varanje svaka dva mjeseca više nego što ga je koštala igra po punoj cijeni. A najteži korisnici, prema istoj analizi, godišnje potroše preko tisuću dolara kad se pribroje spooferi i zamjenski računi. To ti je pristojan polovni PS5 s igrama, svake godine iznova, samo da bi aimbotao neznance u Warzoneu.

Glavna brojka koju je Activisonov Team Ricochet objavio je 8,5 milijardi dolara godišnje za cijelu ekonomiju varanja - pretplate, prodaja računa, boosting, spoofing. Same pretplate na cheatove u 15 igara navodno donose oko 3,5 milijarde. Tim je uz to objavio i vlastiti učinak: 31 ugašen primarni prodavač, više od 375 razbijenih preprodavačkih operacija, preko 80 poslanih zahtjeva za prestanak rada.

Brojku uzmi s rezervom

S tih 8,5 milijardi bio bih oprezan. To je Activisionova vlastita procjena, koju je objavio Activision, bez ikakve neovisne revizije. Izdavač koji uskoro prodaje novi Call of Duty ima sve razloge da varanje prikaže kao industrijskog neprijatelja, a ne kao problem vlastite igre. Broj je možda i otprilike točan - posao s cheatovima je očito golem - ali tretiraj ga kao procjenu štete od piratstva iz filmskog studija: smjer je istinit, iznos se ne da provjeriti.

U što ne sumnjam je matematika po igraču, jer to možeš sam provjeriti u bilo kojem Discord kanalu preprodavača. I ona objašnjava nešto na što se puno ljudi kod nas žali: zašto banovi ne rade. Ako je zamjenski račun samo još jedna stavka u mjesečnom budžetu varalice, ban je trošak poslovanja, a ne kazna. Baš zato se Ricochet sve više oslanja na hardversku razinu - obavezni TPM 2.0, otisak hardvera, lov na prodavače umjesto na kupce.

Što to znači za nas ostale

Neugodan dio za igrače u regiji je da hardverski anti-cheat ne razlikuje varalicu od nekoga sa starijim PC-jem. Zahtjev za TPM 2.0 je u redu ako si računalo kupio zadnjih par godina; zid je ako si još na rigu koji si složio oko polovne grafičke s Njuškala jer je to bilo što je budžet dopuštao. Varalica s navikom od tisuću dolara godišnje kupit će spoofer. Čovjek s matičnom iz 2018. jednostavno ne igra.

Da, drago mi je da netko ide na prodavače, a ne samo na račune - to je jedini dio ove priče koji stvarno smanjuje tržište. Ali svaki put kad nas izdavač podsjeti koliko je industrija varanja bogata, sljedeća rečenica obično govori o tome što ćemo mi morati instalirati, uključiti ili nadograditi. Pripazi na tu rečenicu. Ona je ta koja te košta.

Slika: Humphrey Muleba / CC CC0 1.0, source: https://stocksnap.io/photo/video-game-UXVE8KR1TN