Capcom ne brine zbog nestanka diskova - a mi bismo trebali

Devedeset posto. To je brojka koju je Capcom ubacio u Q&A dio svog posljednjeg kvartalnog izvještaja, nakon što je jedan investitor pitao što za tvrtku dugoročno znači smanjivanje fizičkog tržišta. Otprilike devet od deset prodanih Capcomovih igara je digitalno, a izdavač poručuje da ne očekuje značajniji utjecaj kad Sony u siječnju 2028. prestane proizvoditi diskove za nove PlayStation igre.

Kao poslovni odgovor - potpuno legitimno. Ono preko čega ne mogu prijeći jest način na koji se tih 90 posto tumači.

Prezentira se kao presuda. Ljudi su glasali novčanikom, disk je izgubio, slučaj zatvoren. I dijelom je to točno - i ja kupujem digitalno, uglavnom iz lijenosti. Ali takva brojka znači "preferenciju" samo ako su obje opcije doista stajale jedna do druge. Kod nas nisu. Fizičke igre u ovom dijelu Europe znače tanku policu u nekom elektroničkom lancu, robu koja kasni za sve što nije apsolutno najveće izdanje godine, i cijenu koja često nije bolja od one u trgovini na tvom dashboardu. Digitalno je uvijek na stanju, uvijek jedan klik, uvijek i u dva ujutro. Kad jedna opcija traži put preko grada i telefonski poziv, a druga je tipka - riječ "preferencija" tu nosi jako puno tereta.

Što zapravo nestaje s diskom

Ne plastika. Plastika mi neće nedostajati.

Odlazi preprodaja. Posudba. Poklon koji ostane poklonjen. Disk je igra koju možeš dati bratu kad je prijeđeš, prodati na Njuškalu ili kupiti rabljenu za pola cijene šest mjeseci nakon izlaska. Ta rabljena petlja kod nas nije nostalgija - to je mehanizam koji je skupe igre uopće činio dostupnima u regiji gdje su plaće djelić zapadnoeuropskih, a cijena u trgovini je ista, u euro.

Makni to i ostaje samo jedna cijena: ona koju platforma tog tjedna odluči naplatiti.

I da, disk je bio i polica osiguranja. Skidanje igara iz trgovine, ugašeni serveri, račun kojemu izgubiš pristup - ništa od toga ne dopire do kutije na polici.

Neću to ni romantizirati. Pola "fizičkih" izdanja zadnjih godina bio je download kod u praznoj kutiji ili instalacijski patrljak koji je svejedno povukao 90 GB prije nego što si mogao pokrenuti igru. Sony 2028. ne ubija ništa zdravo. On potpisuje smrtovnicu nečemu što su izdavači tiho prestali podržavati još prije nekoliko godina, a Capcomovih 90 posto je račun za to. Pomaže i što Capcom ima jako dobru godinu - Resident Evil Requiem prešao je 8 milijuna prodanih primjeraka, a novi IP Pragmata je na 2,5 milijuna. Lako je ne brinuti kad brojke tako izgledaju.

Dio o kojem nitko ne pregovara jest sama zamjena. Vlasništvo, preprodaja, posudba i funkcionalno rabljeno tržište bila su prava koja su dolazila u paketu s diskom, a sad se brišu kao usputna posljedica, umjesto da se o njima razgovara kao o cijeni. Capcomov odgovor tom investitoru barem je iskren oko toga gdje industrija stoji: s izdavačke strane stola tu se nema što rješavati.

Slika: Aya19790 / CC BY-SA 4.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:PlayStation_2_Game_Case_-_Inside.jpg