Jedan mali studio vratio je novac od carina. Veliki trojac nije

Dvanaest dolara i trideset šest centi. Toliko je, do centa, vrijedila gesta zbog koje je ovog tjedna mali studio iz Portlanda ispao bolji od Sonyja, Nintenda i Microsofta zajedno.

Panic, ekipa iza žutog Playdatea s kurblom, vraća novac od carina ljudima koji su ga platili. Dok su američke carine bile na snazi, tvrtka je na narudžbe Playdatea dodavala 19 posto pristojbe kako bi pokrila uvozne troškove koje su joj naplaćivali, a krajem travnja je s time prestala. Nakon što je američki Vrhovni sud u veljači srušio carinski režim, Panic je svoj novac dobio natrag od države - i umjesto da ga tiho proknjiži kao prihod, vraća ga kupcima. Objašnjenje direktora Cabela Sassera stalo je u jednu rečenicu: to jednostavno nije njihov novac da bi ga zadržali.

A sad druga strana. Sony je, prema izvještajima, natrag dobio oko pola milijarde dolara povrata. Cijena PS5 nije se spustila ni za euro. Nintendo, Sony i Amazon suočavaju se s kolektivnim tužbama kupaca koji su izračunali da je trošak carine naplaćen jednom na blagajni, a drugi put iz američkog proračuna. Nitko od njih nije dobrovoljno vratio ni cent.

Kod nas nije bilo ni reda u koji bismo stali

Tu postaje neugodno. Nitko u regiji nikad nije platio američku uvoznu carinu na konzolu - a cijene u eurima svejedno su otišle gore, i to dvaput, i ostale gore.

PS5 Digital Edition nakon proljetnog poskupljenja stoji 599,99 eura. U kolovoškom krugu Series S od 512 GB otišao je s 349,99 na 499,99, verzija od 1 TB na 599,99, a Series X s pogonom na 799,99. Taj zadnji krug čak nije ni bio opravdan carinama - Microsoft je prstom pokazao na cijene memorije. I to je cijela poanta: obrazloženje se mijenja svakih godinu i pol, smjer nikad.

Nema, dakle, reda za povrat u koji bismo se mi mogli stati, nema tužbe kojoj bismo se pridružili, nema blog posta koji stiže. Progutali smo brojku i idemo dalje.

Zato je polovno tržište kod nas tiho postalo razumna opcija, a ne jeftina. Kad nova konzola u kutiji košta ovoliko, dvogodišnji komad s ostatkom jamstva nije kompromis nego računica. Isto vrijedi i za držanje konzole generaciju dulje nego što ste planirali - ono što je nekad izgledalo kao da nemaš love danas izgleda kao da si dobro pročitao situaciju.

Ne bih sad pretjerano romantizirao Panic. Mala je to tvrtka, ukupan iznos je trivijalan u odnosu na Sonyjev kvartalni izvještaj, a dobra volja koju su ovime kupili vrijedi više nego što ih je povrat koštao. Fer. Dobar posao.

Ali baš je to stvar. Sasser je imao izbor i donio ga je javno. Ostali su imali potpuno isti izbor, donijeli suprotan, i jednostavno o njemu nisu izdali priopćenje.

Slika: CBP Photography / Public domain, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:U_S_Customs_%26_Border_Protection_Port_of_New_York_-_Newark_Resumes_Vessel_and_Cargo_Container_Inspection_Following_Hurricane_Sandy_(8167655254).jpg