Sony nas je podsjetio da ništa ne posjedujemo - baš kad je krenuo bojkot

Postoji loš tajming, a onda postoji slanje pravnog podsjetnika cijeloj svojoj bazi korisnika da im je biblioteka igara zapravo licenca koju im se može oduzeti - pet dana prije organiziranog bojkota upravo zbog toga.

Otprilike se to dogodilo PlayStationu. Korisnicima je bez ikakvog povoda počeo stizati mail u stilu "nedavno ste prihvatili sljedeće PlayStation uvjete", zajedno s Uvjetima korištenja i EULA-om koji crno na bijelo kažu da je digitalna kupnja ograničena, neprenosiva osobna licenca. Bez preprodaje. Bez posudbe. A onda je 23. kolovoza krenuo #PSBlackout - tjedan dana prosvjeda u organizaciji grupe za očuvanje igara DoesItPlay, koja traži da se igrači odjave s PSN-a, ne kupuju ništa digitalno i pauziraju pretplate. Povod: Sonyjev plan da od 2028. prestane proizvoditi nove PlayStation diskove.

Ne mislim da je mail bio provokacija. Čita se kao automatska pravna obavijest. To je gotovo i gore - znači da u toj firmi nitko nije primijetio koji je tjedan.

Zašto kod nas diskovi nisu nostalgija

U engleskom govornom području ova se rasprava obično svodi na kolekcionarstvo. Police, box art, miris uputa iz kutije. U redu. Ali kod nas to nije poanta.

Igra po punoj cijeni kod nas košta otprilike isto koliko i u Münchenu ili Amsterdamu. Plaća ne. Tu je razliku oduvijek zatvaralo ono što možeš samo s diskom: kupiš rabljeno preko Njuškala, prodaš kad odigraš, posudiš frendu na dva tjedna, uletiš u dućan na akciju koju digitalni store nikad nije ispratio. Cijela generacija igrača u regiji tako je složila svoju kolekciju. Ukineš fizičko i ubio si preprodajnu vrijednost svega na polici, plus onu neformalnu mrežu posuđivanja koja je tiho udvostručila broj igara koje se u jednom kućanstvu stvarno odigraju.

Digitalno-only usto daje kontrolu nad cijenom samo jednoj strani. Kod diskova se trgovci međusobno natječu. Na PSN-u ne - i cijena dvije godine stare igre zna tvrdoglavo stajati ondje gdje Sony želi dok ne dođe sezonska akcija.

Tu je i dio o kojem se na konferencijama za investitore ne priča: što kad se trgovina zatvori, licenca istekne ili igra nestane s popisa. Disk se i dalje vrti. Licenca ne.

Sonyjeva financijska direktorica Lin Tao izjavila je da tvrtka razumije snažne emocije oko očuvanja igara, ali da potez prati šire trendove digitalne potrošnje u medijima. To je korporativni način da se kaže kako je trend stvaran, a marže bolje - i jedno i drugo je točno. Streaming je isto napravio glazbi i filmu. Razlika je što CD i dalje možeš kupiti.

Hoće li tjedan ugašenih konzola išta promijeniti? Iskreno, neće. Sonyjev kvartal to neće osjetiti. Ovakvi prosvjedi su signal, a ne poluga, i taj signal nije toliko upućen 2026. koliko onima koji upravo specificiraju sljedeću konzolu - onu koja možda uopće neće imati optički pogon.

Ja kupujem digitalno, i to često. Praktičnost je stvaran argument. Samo bih volio da to ostane izbor, a ne jedina otvorena vrata - i da mi automatizirani mail ne objašnjava koliko je taj izbor oduvijek malo vrijedio.

Slika: Xephuwu / CC BY-SA 4.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:KontrolerDualSense.jpg