Sony kaže da ne posjeduješ digitalne igre - a njegove vlastite stranice kažu suprotno

Sony ima problem s riječju "posjedovati".

Prošlog mjeseca, u odgovoru na grupnu tužbu podnesenu u Kaliforniji, Sonyjevi odvjetnici ustvrdili su da "razumni potrošači" već znaju kako digitalna igra kupljena na PlayStation Storeu zapravo nije njihova. Plaćaš licencu, a licenca se može opozvati. Pravno gledano - u redu. Problem je što Sonyjeva vlastita komunikacija godinama govori točno suprotno.

Consumer Rights wiki sad je skupio više od 30 takvih primjera. Stranice podrške koje spominju "digitalnu PS4 igru koju već posjeduješ". Upute za nadogradnju za one koji "posjeduju" i PS4 i PS5 verziju. Dodatni sadržaj "besplatan za sve vlasnike Ghost of Yōteija". Share Play koji radi "bez obzira na to tko posjeduje" igru. Na sudu to možda ništa ne presudi, ali baš ne izgleda dobro za tvrtku koja tvrdi da je ta razlika svima očita.

Sam slučaj je američka priča. Četvorica kupaca tvrde da gumbi "Buy now" i "Confirm purchase", uz uvjete licence skrivene u sitnom tisku, krše kalifornijski zakon iz 2024. koji od prodavača traži da jasno napiše kako "kupnja" digitalnog proizvoda znači dobivanje licence. Ročište je zakazano za 1. listopada. Ništa od toga nas se izravno ne tiče - ali tajming je bolan.

Zašto ovo sad boli više

Sony je u srpnju najavio da od siječnja 2028. prestaje proizvoditi diskove za nove PlayStation igre. Obrazloženje: digitalna prodaja već čini oko 85 posto prodaje punih igara na PS4 i PS5. Dakle, za otprilike godinu i pol "licenca koju možeš izgubiti" postaje jedini način da uopće kupiš novu PlayStation igru.

Kod nas to nije apstraktna rasprava. Puno ljudi u regiji uopće si može priuštiti igranje upravo zahvaljujući disku. Prijeđeš igru, prodaš je na Njuškalu ili kupujemprodajem, i taj novac ide za sljedeću. Posudiš je frendu ili uzmeš prošlogodišnji hit napola cijene u lokalnom dućanu. Digitalna licenca ne daje ništa od toga. Nema preprodaje, nema posuđivanja osim dijeljenja računa koje Sony dopušta, nema jamstva da će igra za deset godina još biti u tvojoj biblioteci. Igra koja košta isto eura odjednom vrijedi manje.

A Europa je imala priliku promijeniti pravila. Europska građanska inicijativa Stop Killing Games skupila je više od 1,29 milijuna provjerenih potpisa, a Europska komisija je u lipnju odgovorila da neće predložiti zakonsku obvezu da igre ostanu igrive nakon što izdavač ugasi podršku. Umjesto toga dobivamo dobrovoljni kodeks ponašanja za industriju do kraja godine i više informiranja o postojećim pravima iz Direktive o digitalnom sadržaju. Pristojno, i bez zuba.

Moje mišljenje: ne očekujem da Sony odustane od modela licenci, i nitko to ozbiljno ni ne očekuje. Ali ako je proizvod licenca, neka piše licenca - na gumbu, a ne u četrnaestom odlomku uvjeta korištenja. I neka se tako i naplaćuje. Ne možeš ljudima godinama govoriti da nešto posjeduju, slegnuti ramenima kad pitaju kamo je to vlasništvo nestalo, i istodobno ukinuti jedini format koji im je stvarno davao nešto u ruke.

Slika: Aya19790 / CC BY-SA 4.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:PlayStation_2_Game_Case_-_Inside.jpg