Tripwire kaže da su live-service pitchevi crvena zastavica. I dobro je.

Izdavač je napokon naglas rekao ono što se šuška. U razgovoru za PC Gamer, direktor izdavaštva u Tripwireu - ljudi iza Killing Floora i Red Orchestre - rekao je da je mali tim koji nudi live-service model za njih "crvena zastavica". Umjesto toga, tvrtka traži multiplayer igre građene na stari način: peer-to-peer, server browseri i zajednice koje se vode same. Očuvanje igara u njihovoj je priči odgovornost, a ne bonus.

Proveo sam nezdrav dio života u server browserima, pa mi oprostite što ustajem i plješćem.

Sve do čega mi je stalo u kompetitivnom PC gamingu izraslo je iz te arhitekture. Counter-Strike nije narastao zato što je matchmaking algoritam učinkovito sortirao ljude; narastao je jer su tisuće community servera imale svoje stalne igrače, admine, kućna pravila i rivalstva. 128-tick serveri postojali su godinama prije nego što ih je Valve službeno isporučio - jer su zajednice vrtjele vlastiti hardver i podešavale ga temeljitije nego što se platforma ikad potrudila. Killing Floor je i sam počeo kao mod. Tripwire točno zna iz kojeg je tla izrastao.

Model "samo matchmaking, uvijek online" dao nam je udobnost, a zauzvrat uzeo vlasnički list kuće. Kad studio ugasi master server - a uvijek ga ugase, prije ili kasnije, na nekom kvartalnom sastanku - igre više nema. Ne "manje je igrača". Nema je. U međuvremenu, dvadeset godina star shooter sa server browserom i dedicated server datotekama još uvijek negdje u Europi ima svoju zajednicu utorkom navečer. To nije nostalgija, to je jednostavno uptime.

Postoji i hladna poslovna računica, i Tripwire je ne skriva. Live-service je brutalno skup za održavanje, a groblje live-service igara malih timova je ogromno. Tvrtka je, prema navodima, izvukla lekcije iz vlastitog iskustva s izdavanjem igre Deceive Inc. Za mali studio, isporučiti gotovu multiplayer igru koju zajednica može sama hostati nije samo etičnije - to je jedina verzija oklade s preživljivim padom.

Jedna zvjezdica iz kompetitivnog kuta: peer-to-peer mi nije prijatelj. Prednost hosta, NAT pakao, nečiji kućni Wi-Fi koji odlučuje rundu - ne, hvala. Ako već gradiš za dugovječnost, zlatni standard i dalje su dedicated server binariji u rukama igrača, s browserom povrh toga. P2P je jeftinija staza do iste filozofije i radije ću njega nego unajmljeni lobby koji ispari za tri godine, ali nemojmo se pretvarati da su jednaki.

Ni tajming nije slučajan. Stop Killing Games dovukao je upravo ovo pitanje pred zakonodavce EU-a, a igrači su postali primjetno alergični na kupnju multiplayer igara s rokom trajanja koji nitko nije otisnuo na kutiju. Izdavač koji cijeli svoj filtar za pitcheve gradi oko tog pomaka nije sentimentalan. Samo čita sobu brže od velikih.

Još ovoga, molim. Server browser nikad nije bio zastarjeli dio - potrošna igra jest.

Slika: Tripwire Interactive / CC BY-SA 3.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Killing_Floor_Dlc_kf_title.jpg