Akatori recenzija: sjajno kretanje, tupa borba

Svakog kolovoza kalendar izlazaka postane bučan, a metroidvania od petnaest eura iz malog studija upravo je ono što se najlakše izgubi ispod velikih naslova. Vikend sam umjesto blockbustera proveo uz Akatori i ne žalim - iako sam na kraju bio više oduševljen time kako se igra kreće nego time kako se bori.

Što je to zapravo

Akatori je 2.5D akcijski platformer s metroidvania kosturom, razvija ga Contrast Games, a izdaju Games Harbor i Esprit Games. Na Steam je stigao 5. kolovoza 2026. po cijeni od 14,99 eura (uz 15 posto popusta na startu, u trenutku pisanja), dok PS5, PS4, Xbox Series i Xbox One verzije slijede 12. kolovoza, a Switch 2 izdanje obećano je za 2027. Igrate Mako, mladu redovnicu odgojenu u Hramu Ptice Vatre, koja kreće zaustaviti Jantarne Oluje što truju pet različitih biomâ i sve živo u njima.

Štap nosi cijelu igru

Makin štap koji mijenja oblik glavna je ideja i doista je zaslužio prvo mjesto na plakatu. On je oružje, kuka za penjanje, jedrilica i motka za skok uvis, a igra vam vjeruje da ćete sve to nizati puno brže nego što se većina metroidvania usuđuje. Dizajn razina sagrađen je oko zamaha: zakvačite zid, zaljuljate se, dash u zraku, provučete se ispod procjepa i doskočite neprijatelju na glavu bez da ste dotaknuli tlo. Kad sve sjedne - a sjedne često - ovo je bliže oštroj 2D akcijskoj igri nego uobičajenom opreznom puzanju žanra.

I izgleda skuplje nego što košta. Pikselirani likovi na slikanim 3D pozadinama lako se pretvore u vizualnu kašu, ali ovdje ne; svih pet regija ima vlastitu paletu i vlastiti karakter. Soundtrack se mijenja s akcijom, što mi se svidjelo dok sam igrao, čak i ako ga dan poslije ne pjevušim.

Borba je slaba karika

Borba je mjesto gdje se Akatori zaglavi. Osnovni kombo štapom ima težinu, animacije su lijepe, ali skup poteza jedva se produbljuje kroz otprilike deset sati koliko mi je trebalo do kraja. Ima preko dvadeset vrsta neprijatelja, a većina postavlja isto pitanje: udari, jednom se izmakni, opet udari. Gore od toga, između kombinacija postoji kratka pauza koja kažnjava upravo onu agresiju koju vas sustav kretanja cijelu igru uči. Bossovi su znatno bolji - višefazne borbe s pravim idejama, uključujući jednu ritmičku koju sam obožavao - ali par njih se oslanja na projektile izvan ekrana i kameru koja se previše odmakne.

Tehnički je hrapavo. Doživio sam dva pada igre, nekoliko bugova s odbacivanjem koji su me provukli kroz geometriju, i mrežu brzog putovanja škrtu toliko da kasno vraćanje unatrag postane obaveza, a ne užitak. Steam je u trenutku pisanja na ocjeni "Mixed"; meni se igra sviđa više od toga, ali razumijem odakle frustracija.

Za koga je

Ako tražite gustoću Hollow Knighta ili okrutnu krivulju težine, ovo nije to. Ako želite desetosatnu metroidvaniju o protoku, a ne o patnji, po cijeni koja ne boli, ovo je lagano da. Kod nas je cijena na Steamu ista kao i drugdje u eurozoni, pa nema izgovora čekati regionalnu akciju; vlasnicima konzola bih ipak rekao da pričekaju tjedan dana i pročitaju prve dojmove.

Presuda: mali studio napravio je izvrstan sustav kretanja i na njega prikvačio tek solidnu borbu. To i dalje vrijedi vaše večeri i vaših petnaest eura.

Ocjena: 7/10

Slika: InclusiveGameLab / CC BY-SA 4.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Person_with_PS5_Controller_5.jpg