Wardogs je dokazao da server browser nije mrtav - a Battlefield bi se trebao zastidjeti

Preko milijun kopija u 24 sata, a nijednom od tih igrača lobby nije dodijelio algoritam. To je detalj s lansiranja Wardogsa na koji se stalno vraćam - ne prodajne brojke, ne memeovi o redovima čekanja. Bulkheadov shooter za 100 igrača u tri tima ušao je u Steam Early Access 10. rujna bez ikakvog skill-based matchmakinga. Otvoriš listu servera, pogledaš stupac s pingom, odabereš jedan. Kao da je 2009., i to mislim kao kompliment.

Godinama mi govore da ovaj model ne skalira. Prezbunjujuće za nove igrače, prelako završiti u neuravnoteženom lobbyju, nemoguće napuniti u četiri ujutro. Battlefield 6 se oslonio na taj argument i izašao bez klasičnog server browsera za glavne modove, prepustivši taj posao Portalu. Wardogs se kladio na suprotno i brojke ga zasad ne kažnjavaju: preko milijun kopija prvog dana i, prema izvještajima, vrhunac od oko 400.000 istodobnih igrača na Steamu. Ono što je puklo nije bio browser. Bio je to backend iza njega - redovi koji su navodno prelazili 300.000 igrača, Steam ocjena koja je pala na Mixed i direktor koji je nezadovoljnim kupcima rekao da traže povrat novca dok se serveri ne stabiliziraju. Grubo, ali ispravno.

Ono što je stvarno važno svakome koga zanima kako se grade PC shooteri stiglo je 14. rujna sa zakrpom 0.11. Bulkhead je podijelio sučelje na dva browsera, Official i Community, dao community serverima trajne ID-ove preko kojih se možeš izravno spojiti, dodao tekstualno pretraživanje i maknuo besmislene filtere s liste službenih servera jer modificiranih službenih modova još nema. Community serveri usto isplaćuju privremeni bonus od 5% na novac na kraju meča, što studio predstavlja kao ispriku za to koliko su ti hostovi bili zanemareni. I rekli su naglas ono što obično nitko ne priznaje: igru s toliko igrača realno bi bilo lakše voditi na matchmakingu i browser nije savršeno rješenje - ali nisu bili spremni ostaviti admine i hostove na cjedilu.

Ta iskrenost je za mene cijela priča. Browser studiju oduzima kontrolu. Ne možeš sakriti tanku bazu igrača, ne možeš potiho podesiti lobby da novi igrač dobije prva tri meča, ne možeš izdavaču prodati krivulju angažmana kao polugu. Umjesto toga dobiješ server s imenom, admina koji cheatera izbaci u trideset sekundi umjesto nakon tiketa podršci, stalne igrače koje prepoznaješ i - ključno za svakoga tko je ikad lovio frame timeove - slobodu da odabereš server u Frankfurtu s 8 ms umjesto onog s 45 ms koji je matchmaker proglasio dovoljno dobrim. Svaka kompetitivna scena koju pratim rođena je upravo na ovoj infrastrukturi. CS nije postao velik zato što ga je Valve dobro matchmakeao.

Zovem li Wardogs gotovim proizvodom? Ne. Riječ je o Early Accessu s planiranim trajanjem od godinu do dvije, konzolne verzije nisu u planu prije 2028., a tjedan lansiranja bio je dovoljno težak da je studio ljudima rekao da traže novac natrag. Ujedno je to jedna igra, po 40 dolara, bez battle passa i bez pay-to-wina, što je poslovni model od kojeg je većina izdavača odustala prije više godina. No tvrdnja da PC igrači neće tolerirati biranje vlastitog servera upravo je dobila kontraprimjer od milijun kopija, u istoj sezoni u kojoj je najveće ime žanra odlučilo da nam se lista ne može povjeriti.

Sljedeći Bulkheadov test je onaj dosadni: održati te community servere punima kad splasne val s lansiranja. Tu su browseri kroz povijest umirali i tu će ovaj stvarno zaraditi poantu koju iznosi.

Slika: Brian Wong / CC BY-SA 2.0, source: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Gaming_PC-Setup_-_Astaroth-_The_Completed_System.jpg